Ekološka proizvodnja hrane trend je koji se posljednjih godina širi diljem svijeta, a nije zaobišao ni Hrvatsku. No za naše sugovornice, dr. sc. Vesnu Samobor i dr. sc. Ivku Kvaternjak, profesorice na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, ekološka proizvodnja nije trend nego naprosto stil života. Zato i ne treba čuditi, slažu se one, što sve više potrošača traži ekološki uzgojenu hranu, ponajviše zbog svijesti o njezinom utjecaju na zdravlje i okoliš. 

Kako proizvod postaje eko?

U odnosu na konvencionalnu proizvodnju hrane, neke od prednosti ekološke proizvodnje su to što se prakticiranjem takvog načina smanjuju emisija štetnih plinova, potrošnja vode, zagađenje tla te se potiče održivi razvoj. Isto tako, konzumacija ekoproizvoda ima blagotvorne učinke na naš organizam. S obzirom na to da se u ekološkoj poljoprivredi, pojašnjavaju nam profesorice, ne koriste sintetska mineralna gnojiva niti pesticidi, logično je da su ovakvi proizvodi automatski zdraviji za ljudski organizam. 

- Postoje različite francuske i njemačke studije koje sa sigurnošću dokazuju da su grupe ljudi koji su konzumirali ekološke proizvode mnogo manje obolijevali od karcinoma. S druge strane, oni koji su konzumirali konvencionalno proizvedenu hranu imali su značajno veće rizike od obolijevanja. Važno je pritom razjasniti da nije problem samo u sintetskim mineralnim gnojivima. U ekološkoj se hrani ne smiju pojavljivati nikakvi aditivi. A upravo su aditivi jedan od glavnih uzroka zdravstvenih promjena u našem tijelu i povezani su s razvojem raka - pojašnjava dr. sc. Samobor. 

No put do ekološkog proizvođača hrane može biti dugotrajan, a uvjeti koje je potrebno ispuniti, ističu sugovornice, kontinuirano se i strogo kontroliraju.  

- Da biste postali ekološki proizvođač,  prvo se morate obratiti jednom od kontrolnih tijela ili nadzornih stanica u ekoproizvodnji. Nakon toga nastupa prijelazno razdoblje. Ako je riječ o proizvodnji, recimo, povrća, to prijelazno razdoblje traje godinu dana. Ako se bavite višegodišnjim nasadima, onda prijelazno razdoblje traje ukupno tri godine. U tom razdoblju treba raditi sve sukladno standardima ekološke proizvodnje. Važno je istaknuti da tad ekoproizvođač nema pravo koristiti niti hrvatski niti europski znak "eko". Tek nakon prijelaznog razdoblja može zatražiti certifikat, odnosno pravo na korištenje tog znaka - objasnila je profesorica Kvaternjak. 

'Proizvod ne može biti 100% eko'

Jedina garancija i način prepoznavanja pravog ekoproizvoda je, navode naše sugovornice, oznaka na proizvodu. Ništa drugo, dodaje profesorica Samobor, ne jamči da je nešto proizvedeno prema ekološkim načelima. 

- Kumica na placu ne može vam reći da prodaje 100% ekoproizvod. Ako kaže, onda je na vama hoćete li joj vjerovati ili ne, ali nemate nikakvu garanciju u smislu oznake ili certifikata. Isto tako ne može svaki proizvod biti 100% eko. Svaki ekoproizvod mora imati najmanje 95% nekog ekološkog sastava. Preostalih najviše 5% može sadržavati zagađenja koja dolaze primjerice iz zraka ili od kiselih kiša - objašnjava dr. sc. Samobor i dodaje kako je vizualno gotovo nemoguće prepoznati pravi ekoproizvod. 

- Najčešće su situacije u kojima potrošači misle da, ako neka jabuka ima rupice ili je malo nepravilna, to znači da je eko. Ona može imati rupice i biti tretirana 20 puta neadekvatnim insekticidom. Tražiti nesavršenosti u proizvodu misleći da je eko, to su priče za malu djecu. Jedina je, dakle, garancija markica na proizvodu - ističe profesorica Samobor. 

Nedostaje edukacije u sustavu 

Najveći izazovi za ekoproizvođače su osiguravanje dovoljne količine sirovina koje su proizvedene na ekološki prihvatljiv način, visoki troškovi proizvodnje i distribucije te potreba za educiranjem potrošača o važnosti kupnje ekoproizvoda. No postoje problemi na razini cijelog sustava čije bi rješavanje, smatraju sugovornice, znatno olakšalo cjelokupni proces ekološke proizvodnje. 

- Nažalost, nemaju svi dovoljno znanja o ekološkoj proizvodnji. Smatram da bi se dodatnom edukacijom najviše olakšao posao upravo ekološkim proizvođačima – upozorava profesorica Kvaternjak.

Konstantna edukacija je svakako jako važna, na raznim nivoima, ističe profesorica Samobor, ali je jako važan i način na koji se prenosi znanje o ekološkoj proizvodnji jer je ovaj način proizvodnje životna filozofija i u njezine dobrobiti treba vjerovati.

Imate ekoproizvod? Prijavite ga!

Kako bismo javnost upoznali s ekoproizvođačima u Hrvatskoj, i ove smo godine pokrenuli natječaj za izbor najboljeg svježeg ili prerađenog ekoproizvoda. Projekt Zelena medalja daje priliku svima onima koji se bave proizvodnjom hrane i pića na ekološki prihvatljiv način da se probiju na domaćem tržištu te da u konačnici pronađu svoje kupce.

Ovogodišnje prijave na natječaj za najbolji prehrambeni ili neprehrambeni te svježi ili prerađeni ekoproizvod otvorene su do 24. travnja. 

Za Zelenu medalju možete se natjecati ako vaš proizvod ima ekocertifikat, a u slučaju da imate više proizvoda s kojima biste se htjeli natjecati, potrebno je ispuniti online obrazac za svaki proizvod. Nakon roka za primanje prijava stručni žiri proučit će sve prijavljene proizvode te odabrati deset najboljih, a nakon toga i jedan pobjednički ekoproizvod, koji će završiti u bioasortimanu trgovačkog lanca Kaufland, u trajanju od 12 mjeseci, ovisno o pobjednikovu kapacitetu proizvodnje. Nagrađeni ekoproizvođač također će osvojiti dodatnu promocijsku kampanju na 24sata u iznosu od 15.000 eura bruto medijske vrijednosti (ne uključuje PDV).

Zelena medalja projekt je 24sata koji promiče ekološku proizvodnju. Partner Zelene medalje je Kaufland, a projekt podržavaju Hrvatska poljoprivredna komora, Visoko gospodarsko učilište u Križevcima i Agronomska škola Zagreb.